Od Skadarlijske kaldrme do crvenog tepiha: Neverovatna sudbina Alena Selimija – dečak koji je pesmom "kupio" ulogu života!
Kažu da Beograd ima svoje tajne puteve i da sreća često zakuca na vrata onih koji je najmanje očekuju. Da život piše najneverovatnije romane, najbolje potvrđuje priča Alena Selimija, dečaka čija se sudbina, kada je imao 12 godina, promenila bukvalno preko noći - od skadarlijske kaldrme do svetala velikog platna i crvenog tepiha.
Sve je počelo kao običan dan u srcu prestonice, u boemskoj četvrti gde je Alen, šetajući sa sestrom, pustio glas.
Pevajući kafanske hitove, dečak nije ni slutio da ga posmatraju oči koje će mu zauvek promeniti životni put.
Upravo tu, na mestu gde se decenijama spajaju tuga i pesma, Alen je izabran da u filmu "Nedelja" iz 2024. oživi lik jednog od najvećih umetnika velikog srca kojeg je Srbija imala - legendarnog Džeja Ramadanovskog.
"Mislio sam da se šale"
Alenov ulazak u svet glume zvuči kao bajka. Dok je pevao pod prozorima Skadarlije, prišla mu je devojka iz produkcije i pitala ga ono što će postati prekretnica njegovog detinjstva.
- Bio sam sa sestrom u Skadarliji, često idem tamo s društvom. Šetamo se, pevamo i sviramo. Jednom smo sestra i ja mahali ljudima na prozoru, odmah je napolje izašla devojka, zove se Ana i pitala me je da li znam da pevam. Rekao sam - naravno da znam, i pitao šta želi da joj otpevam. Tražila je "Nedelju" od Džeja. Kad sam otpevao nekoliko stihova, pitala me je da li želim da glumim Džeja. Mislio sam da se šali. Tražila je moj kontakt, dao sam joj Instagram - otkrio je za Kurir mladi Selimi.
Ubrzo je usledio poziv koji je dečaka sa Karaburme odveo pravo pred kamere. Alen je dobio priliku da postane deo projekta koji slavi čoveka uz čije su pesme generacije odrastale.
- Čuli smo se preko Instagrama, tražili su da pričaju s mamom i tatom. Kad sam im rekao o čemu se radi, mislili su da se šalim, onako kako ja to umem. Ni sam nisam verovao da su zapravo ozbiljni. Sutra ujutru me je čekao kombi, otišli smo na Banovo brdo, tamo smo pričali s ljudima iz produkcije, dali su mi neki tekst, ja sam to čitao i njima se dopalo - prisetio se mladi Selimi.
Snaga volje
Iako su mnogi u njegovom glumačkom debiju tražili sličnosti sa Džejevim teškim detinjstvom u domu, Alen je sa ponosom isticao da on ima drugačiji oslonac - toplinu doma na Karaburmi, roditelje i braću koji su mu najveća podrška.
- Moj život nije isti kao Džejev, on je imao mnogo težu i tužniju sudbinu. Znao sam ko je on, ali nisam znao da je tako teško živeo. Išao je u dom, isterali su ga iz kuće, farbao je automobile da bi zaradio, a bio je mali. Moj život je drugačiji, ja idem u školu i omiljeni predmet mi je matematika - ponosno je otkrio Selimi.
San koji tek počinje
Danas, Alen više nije samo dečak koji pesmom uveseljava prolaznike. On je mališan koji je svojom harizmom rasplakao i nasmejao celu Srbiju.
- Kad porastem, voleo bih da budem i glumac i pevač. Da pevam kao Džej, ali i da opet snimam filmove - rekao je tada dečak čiji je život postao najlepša beogradska priča.
Alen Selimi je živi dokaz da se u Beogradu čuda dešavaju i da je ponekad dovoljno samo jedno "da", jedna pesma i jedno veliko srce da se svet okrene naglavačke - onako kako se to dešava samo u najboljim romanima.